O D R A Z Josipa Brandisa

Nakon više uspješnih suradnji Slovačkog centra za kulturu Našice i skupine Kontrast, u kojoj djeluje i Josip Brandis (skupne izložbe u Našicama 2015., u Bratislavi u Slovačkoj 2018.) te potom i njegovih samostalnih izložaba u Galeriji Kazamat u Osijeku (2016.) te Galeriji Waldinger (2020.) Josip Brandis izlaže u Slovačkom centru za kulturu Našice.

U terminu od 22. listopada do 31. prosinca 2021. u izložbenom prostoru Slovački centar za kulturu Našice po prvi puta prezentira likovno stvaralaštvo inspirirano ruralnim prostorom, a u kojemu suvereno, u suživotu s većinskim stanovništvom, prevladava slovačka kulturna, povijesna i druga baština. Brandis motive svakodnevice, u kojima je stasao, prezentira za njega prepoznatljivim, neuobičajenim koloritom, upotrebom različitih nijansi narančaste i plave na bijeloj podlozi. U Brandisovom stvaralaštvu mjesto nalaze urbani motivi te suvremen i inovativan pristup materijalima, ali i tehnikama, što ukazuje na izrazitu širinu njegova stvaralaštva.

Izložbenu djelatnost Slovačkog centra za kulturu Našice od samih početaka podržao je Zavičajni muzej Našice i njegova ravnateljica Silvija Lučevnjak, koji je uz Maticu slovačku Josipovac suradnik i na ovoj izložbi. Izložba se održava pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine, Ureda za iseljene Slovake iz Bratislave te Saveza Slovaka.

Josip Brandis, likovni pedagog i vizualni umjetnik, rođen 1989. godine u Đakovu diplomirao je 2013. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku likovne umjetnosti (danas Akademija za umjetnost i kulturu). Godine 2014. boravi na umjetničkoj rezidenciji Art Quarter Budapest u Budimpešti (Mađarska). Kao mentor dobitnik je nekoliko priznanja i pohvala za dječje likovno stvaralaštvo, a svoju umjetničku djelatnost na području suvremene likovne prakse istražuje u mediju slikarstva i proširenog kiparstva. Kroz samostalne i skupne izložbe te festivale aktivno djeluje na domaćoj likovnoj sceni. Član je HDLU-a Osijek i član likovne grupe Kontrast koja djeluje u sklopu Matice slovačke Josipovac Punitovački. Suosnivač je umjetničke organizacije Institucija.

Unatoč kišovitom vremenu, u večernjim satima 22. listopada na otvoranju izložbe okupilo se nekoliko desetaka ljubitelja umjetgnosti i Brandisovih sljedbenika. Ova izložba, ali i sudionici otvorenja, dokaz su dobre i intenzivne suradnje kulturnih ustanova Našica te josipovačkih Slovaka posvećenih umjetnosti.
Nakon uvodnih riječi ravnateljice Slovačkog centra za kulturu Našice Sandre Kralj Vukšić, o dosadašnjoj suradnji, ali i suradnji na ovoj izložbi govorile su ravnateljica Zavičajng muzeja Našice Silvija Lučevnjak te predsjednica Matice slovačke Josipovac Rozalija Kukučka. Stučno je o izložbi i stvaralaštvu Josipa Brandisa govorio recenzent izložbe Igor Loinjak. Smisao njegovog obraćanja na otvorenju jednak je recenziji, koju navodimo:

Analizirajući put umjetničkog odrastanja i sazrijevanja Josipa Brandisa, rekao bih da je trebalo proći neko vrijeme kako bi se otkrio njegov slikarski habitus, premda je vokacija ovoga umjetnika još za vrijeme studija bila usmjerena prema slici i slikanju. Ova činjenica, međutim, ne govori da je Brandis mahnito slikao i čuvao svoja djela u sigurnosti atelijera, nego da je slikanje shvaćao samo kao jedan od mogućih načina vizualnog općenja sa svijetom oko sebe i – u konačnici – s publikom. Pokuša li se rezimirati Brandisov umjetnički hod od njegovih prvih skupnih izlaganja i samostalnih izložbi do danas te onoga što se na ovoj izložbi može vidjeti, nesumnjivo se kao jedna od važnih sastavnica umjetnikova opusa nameće njegov spontan i – u pozitivnom smislu shvaćen – stihijski, krajnje slobodan odnos prema motivu. Radeći drveni model nadzorne kamere, oblikujući „Paper polis“ ili izvodeći brojne intervencije na prometnim znakovima, potraga je za motivom u Brandisovu slučaju najčešće proizlazila iz spontanog procesa umjetnikova suočavanja s prostorom i(li) vremenom u kojem se našao. Namjerno ističem komponentu spontanoga odnosa budući da djela kojima se umjetnik ovdje predstavlja također odišu spomenutom motivacijskom logikom.

Slike Josipa Brandisa nastajale su od 2012. pa sve do nedavno, a povod su njihovom nastanku uglavnom bila sudjelovanja na likovnim kolonijama. Ti su umjetnički susreti slikaru pružili mogućnost da djeluje u skladu s vlastitim pristupom stvaralaštvu i motivu. Jedan je od principa svakako suživljavanje s ambijentom i pokušaj otkrivanja onih prirodnih, kulturoloških ili infrastrukturnih aspekata koji ga odlikuju i krase. Nastaju tako slike kojima su predložak stare fotografije, umjetniku zanimljiva dvorišta i kuće, ceste i ulice, puteljci, šume ili prostranstva oblikovana spojem neba i ravnice. Drugi važan aspekt Brandisova pristupa je tempo rada koji je brz te umjetniku omogućava da kroz mali broj poteza koloristički predstavi esencijalne segmente odabranih motiva. Ovo slikarstvo ima niz dodirnih točaka s ilustracijom što umjetniku pruža priliku da se ne gubi u detaljima i fragmentarnim senzacijama, već da se fokusira na sliku kao cjelinu budući da je promatrač, uostalom, kao takvu i percipira.

Usporednom analizom slika otkriva se još jedna karakteristika koja je kompozicijski u njih često utkana. Riječ je o postojanju dijagonalne silnice koja pogled promatrača nagoni da sliku doživljava kroz određeni vremenski interval te da djelo doživi kao zarobljeni isječak totaliteta u koji umjetnik intuitivno unosi dimenziju vremena. Čak i kada dijagonalna osnova nije jasno naglašena, Brandis nastoji promatračevo oko voditi prema točki horizonta u kojoj kao da se sve silnice vidljive stvarnosti sabiru u jedno koje se, zapravo, neprestano udaljava. Ovaj je fenomen važan za razumijevanje Brandisove umjetničke pozicije budući da nam svojim stvaralaštvom pokazuje da je i on sam neprestano na putu otkrivanja novog, možda neuhvatljivog, čemu svjedoči izloženi presjek njegova slikarstva koji u kontekstu umjetnikova dosadašnjeg opusa pokazuje da možemo još mnoštvo toga očekivati u budućnosti.

Izložba Odraz Josipa Brandisa prvo je gostovanje u ovom izložbenom salonu, što će se odraziti na povijest izložbene djelatnosti Slovačkog centra za kulturu Našice, ali vjerujemo i na svakog posjetitelja ove po mnogočemu posebne izložbe.