Stjecanje vještina u okviru radionica JaSom
Ožujak u Slovačkom centru za kulturu Našice obilježen je radionicama organiziranim u okviru projekta Erasmus +, Samoidentifikacija u multietničkom okruženju kao sredstvo etničke tolerancije – JaSom (broj projekta: 2019 – 1 – SK01 – KA201 – 060682). Četiri četvrtka u ožujku (10., 17., 24. i 31. ožujka 2022.) u prostoru Slovačkog centra za kulturu Našice sudionicima radionice predstavljeni su rezultati triju područja koje projekt tematizira: narodna pjesma, dijalektologija i scenski prikaz dolnozemskih Slovaka.
S obzirom na to da je projekt usmjeren na kulturne tradicije Slovaka, aktualno doba godine iskorišteno je da se nakon prezentacije rezultata održi kreativna radionica. Ona je također vezana za tradicijsku kulturu, a konkretno se radi o izradi uskršnjih ukrasa tehnikom drotovanja, specifične za kysucko područje iz kojega su došli Slovaci u našički kraj. Radionice su održane pod vodstvom iskusne umjetnice u ovom području Anđelke Đunđa iz Osijeka, koja je sudionike upoznala s materijalom i tehnikama drotovania.
Drotarstvo ili kotlokrpanje je popravljanje kuhinjskog posuđa žicom na kućnom pragu, izrada i prodaja proizvoda od lima ili žice. To je „lutajuće“ zanimanje, čiji je nastanak u 18. i 19. stoljeću potaknut lošim gospodarsko-socijalnim uvjetima u sjeverozapadnoj i sjeveroistočnoj Slovačkoj, odakle u 18. stoljeću muškarci odlaze trbuhom za kruhom. Prvotno su drotari (kotlokrpe) popravljali keramiku heftanjem – provlačenjem žice kroz rupe izbušene u posudi ili drotovanjem – opletanjem posuđa žičanom mrežom. Nakon 1875. godine počeli su popravljati limeno posuđe oplatom, lemljenjem i kositrenjem. Drotari su također bili i prodavači od vrata do vrata, koji su osim popravaka nudili na prodaju i gotove proizvode od žice (vješalice, čačkalice za lule, mišolovke, kaveze, košare, pladnjeve i sl.) i proizvode od lima (cjedila, ribeže, lijevke, kalupe za pečenje, krigle, lampione, posude za svetu vodu, limene igračke i dr.). Ukupni prodajni asortiman, bilo da se radilo o uporabnim ili ukrasnim predmetima, nosili bi na svojim leđima. Zbog ograničenih mogućnosti kretanja i pojavom jeftinog industrijskog posuđa, drotarstvo od 1918. godine sve je manje prisutno. Tradiciju pletenja žicom održavaju tek mali proizvođači i školovani dizajneri, a što je ovaj zanat predstavljao na Kysucama u prošlosti može se doznati posjetom Považskog muzeja u Žilini.
Na radionicama je bilo moguće sudjelovati jednokratno ili u više termina s obzirom na to da je na svakoj radionici predstavljen jedan od rezultata projekta na konkretnu navedenu temu. Na kreativnim radionicama naglasak je bio na ukrašavanju pisanica žicom, ali i plošnih ukrasa, koji su nešto jednostavniji za izradu. Predmete nastale na radionici autori su mogli ponijeti svojim kućama kao poticaj za nastavak bavljenja ovom tehnikom.
Organizatori radionice u potpunosti će događanje smatrati uspjelim, ako barem jedan od sudionika usvojeno znanje bude širio u svojoj sredini, a što će pokazati vrijeme.
