Početak terenskog istraživanja brijačkog zanata među Slovacima u Hrvatskoj u Županji i Soljanima

Nošenje brade, njezino stiliziranje, šišanje i brijanje mijenjali su se tijekom stoljeća. U pojedinim narodima, društvenim slojevima i zvanjima su podliježu normama, običajima, ali i modi i ukusima pojedinaca. Načini njezina njegovanja ili brijanja mijenjali su se u skladu s društvenim napretkom i s vremenom stvorili razne tradicije vezane uz brijački zanat.

Brijački zanat u najužem smislu je pružao uslugu brijanja lica, šišanja i oblikovanja kose.
S namjerom zabilježiti zakonitosti ovog zanata u lokalnim zajednicama, pogotovo u selima, u kojima žive pripadnici slovačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, Slovački centar za kulturu Našice započeo je terensko istraživanje dok u društvu još uvijek postoji uspomena na lokalne brijače, za koje u današnje doba nema potražnje.

Terensko istraživanje odvija se u 2 osnovna pravca – istraživanje ostalog materijala u regionalnim i lokalnim muzejima i među pripadnicima lokalnog stanovništva.

Na uvodu istraživanja smo početkom godine obradili dokumentaciju obrtničke komore, koja se u sadašnjosti nalazi u Zavičajnom muzeju Našice. Na uvid smo imali sveukupno 17 različitih evidencija i knjižnih zapisa, koji sadržavaju podatke u razdoblju od 1890. do 1993. U spomenuto vrijeme su u Jelisavcu bila registrirana dva, u Ledeniku također dva a u Markovci sveukupno 12 brijača.

Iz Našica smo preusmjerili istraživanje na istok Hrvatske u grad Županju. U Zavičajnom muzeju Stjepana Grubera u Županji smo 20. ožujka pregledali materijale, koje su za nas pripremili zaposlenici muzeja. U suradnji s Maticom slovačkom u Soljanima taj dan smo realizirali i prve razgovore sa stanovnicima Soljana, konkretno s Eržom Francisti, Marijom Okanović, Anom Horvat, Miluškom Besek, Ivanom Lukačevićem i Ivanom Ćosićem Bukvinom. Formom razgovora s unaprijed pripremljenim pitanjima tom prigodom smo zabilježili vrijedne informacije o bricama u Soljanima (tako nazivaju brijače u tom kraju), konkretno o Benediktu Špoljaru, Martinu Špoljaru i Jánu Týru. Od Jána Týra, brijača iz Soljana, dobili smo na uvid i fotografiranje dio brijačkih instrumenata: devet škara, pet britvi, tri četke, jedan brijački raspršivač, ogledalo, posudu za sapun, držač novina i novčanik. Muzej Cvelferije dao nam je na uvid fotografiju brijačkog namještaja, i to stolice i ogledala. Iako nisu direktno iz Soljana, ali radi se o jednakom području, za nas ipak imaju informativnu vrijednost. Namještaj su dobili od Stipe Bogutovca iz Gunje 2014. godine u Akciji zaštite baštine u općinama.

Početak istraživanja je pokazao da o svijetu brijača i njihovom radu postoji živo i bogato sjećanje kod starijeg stanovništva. Osim toga se na terenu još uvijek skriva vrijedna materijalna kulturna baština na temu brijača.

Obilje prikupljenog materijala u Soljanima nas je uvjerilo, da je tema istraživanja prikladno određena i da ćemo nakon obrade određenih lokaliteta imati mnoštvo zanimljivosti, koje će biti prikladno prezentirane.